manastir Remeta mala
Ono što Malu Remetu u prostornom smislu razlikuje od većine ostalih fruškogorskih manastira jeste to što se u okviru manastirskog kompleksa nalazi, osim crkve, jedno krilo konaka. Smeštena je na južnom, središnjem delu Fruške gore. Uz sam manastir je tipično prnjavorsko naselje, danas selo Mala Remeta. Manastirska crkva posvećena je prazniku Pokrovu Presvete Bogorodice (1/14. oktobar).
Pouzdanih podataka o vremenu osnivanja manastira nema. 0 postojanju starije crkve na mestu sadašnje kazuje se u izveštaju kanonske vizitacije sremskih manastira iz 1753. Opisani su kameni temelji starog hrama i kaže se da je manastir bio metoh manastira Rače, da je u tursko vreme opustošen i porušen i da se ovde početkom XVIII veka preselilo Račino bratstvo. Legenda pominje da je srpski kralj Dragutin izgradio manastir na razvalinama stare crkve eremitsko-pavlinskog samostana (u prilog ove pretpostavke ide i to da se, pored imena Remeta, pominju i nazivi Remetsko i Remetica). Neki istoričari tu tradiciju, zabeleženu u jednom zapisniku manastira Beočina, odbacuju, te smatraju verovatnijim da su ga na pomenutim razvalinama podigli monasi tog manastira.
Najranije pisane podatke o Maloj Remeti nalazimo u turskim dokumentima (budžeti i temesuci) iz 1546, gde se spominje kao manastir Remetica. Međutim, turski defteri jasno ga razdvajaju od Šišatovca i Velike Remete tek od 1697, i to na osnovu dozvole srpskog patrijarha Arsenija III Čarnojevića, koji šalje prebegle monahe iz manastira na Drini da ovaj manastir obnove kao metoh beočinskog. Počev od 1739, današnju crkvu gradili su više od 20 godina majstori Teodor Kosta i Nikola Krapić, Cincari iz grčkog grada Lange. Ktitor je bio "počtenorodni gospodar" Stanko Milinković, žitelj sela Šuljma. Tačno 11. februara 1738. oni su, zajedno sa bratstvom manastira, sklopili ugovor kojim je pogođeno da graditelji sazidaju crkvu „što lepše umeju i znaju, za 145 dukata, brašna koliko im bude potrebno za vreme rada, za oko 40 oka soli, 20 akova vina i tri akova rakije, četiri braza (ovaca ipi svinja) i 140 oka pasulja ili graha". Pouzdano se ne zna da li je nova crkva podignuta na temeljima prethodne.
Hram Male Remete spada među najlepše crkve fruškogorskih manastira, sa živopisnim fasadama od pritesanog kamena i tesanih dekorativnih plastičnih elemenata. Krstoobrazna osnova crkve ponavlja tradicionalna srpskovizantijska rešenja. Ima neuobičajeno kube, koje izrasta direktno iz krova, sužavajući se prema vrhu, sa devet polukružno završenih prozorskih otvora. Za razliku od ostalih manastira, ovaj fruškogorski hram zadržao je izgled srednjovekovnog uzora, bez prizidanog visokog zvonika. Barokni uticaj je ovu filigransku građevinu zaobišao skoro u potpunosti.
Prvobitno su konaci, sagrađeni 1758. prilogom Jovana Jovanovića, oberlajtnanta petrovaradiiske regimente, okruživali crkvu sa dve strane - severne i južne. No, 1896. je obnoeljeno samo južno krilo.
Unutrašnjost hrama po efektnosti zaostaje za njegovom spoljašnjošću, zbog „teške i umrtvljujuće zidne pregrade" između srednjeg dela crkve i priprate, nešto nepraviliije kružne linije osnove kubeta, praznine zidova i svodova bez plastike, ali i umerene svetlosti dvodelnih prozora i prituljenih mlaeva sa četiri prozorčića na kupoli. Osamljenost izdvojene priprate pod visokim obličastim svodom ne mogu da umanje ni tri komunikaciona otvora pregradnog zida koji je povezuju sa naosom.
Podizanje ikonostasa započeto je 1757, pod ktitorstvom Ružice, žene oberlajtnanta Jovanovića. Na prestonoj ikoni „Jovan Krstitelj" je zapis iz 1759. o ktitoru Petru Melenici, stanovniku sela Čerevića. Ikone je verovatno radilo više majstora. Prema natpisima na prestonim ikonama utvrđeno je da su slikane 1757-59, „rukoju Janka H(alkozovića) molera N(ovo)sadskoga", kako se potpisao na prestonoj ikoni Hrista. Ovaj "moler N(ovo)sadski" je poreklom iz Makedonije, a u Novom Sadu, gde je i umro, prvi put se spominje u dokumentima iz 1748. Četiri ikone predstavljaju izuzetnu vrednost u praćenju razvoja srpskog slikarstva, jer je na njima ostvaren sklad tradicionalnih srednjovekoviih formi i tada savremenih shvatanja religiozne slike. Slikari gornjih zona ikonostasa, čije je slikarstvo mnogo slabijeg kvaliteta od Halkozovićevog, za sada su nepoznati. U crkvi nema zidnog živopisa.
Danas manastir poseduje ne tako davno otkriven komadić moštiju svetog Vorđa Kratovca, Srbina iz Kratova, po zanatu kujundžije. On je odbio da pređe u islam pa su ga Turci spalili u Sofiji. Tada je imao 18 godina (svetac se obeležava 11/24. januara).
Izgled manastira iz XVIII veka nije do danas bitnije menjan (obnove su bile 1879. i 1909/10). Mala Remeta je jedan od retkih manastira u Fruškoj gori kojem za vreme Drugog svetskog rata nije stradala cr-kva. Ali, spaljen je manastirski konak 1942, te je posle Drugog svetskog rata obnovljen, na osnovu istraživanja, tehničke dokumentacije i pod nadzorom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu.